Pasji parvovirus je vrlo zarazna zarazna bolest, uglavnom uzrokovana psećim parvovirusom tipa 2. Uglavnom pogađa štence i mlade pse koji nisu cijepljeni ili imaju nepotpunu pokrivenost cijepljenjem, uzrokujući teški gastroenteritis koji može brzo napredovati do dehidracije, šoka i smrti.
Virus je izuzetno otporan na utjecaje okoline i može se prenijeti neizravno putem obuće, odjeće, opreme, zdjelica, kaveza i vozila. Zbog toga parvovirus predstavlja posebnu opasnost na farmama za uzgoj, u uzgajivačnicama, na ispitima pasa i na svim mjestima koja posjećuje velik broj pasa.
Što je pseći parvovirus?
Parvovirus uzrokuje virus koji prvenstveno napada stanice koje se brzo dijele. U crijevima oštećuje stanice crijevnih kripti, ugrožavajući obnovu sluznice i uzrokujući ozbiljan poremećaj crijevne barijere.
Virus također može utjecati na koštanu srž i limfno tkivo, uzrokujući smanjenje broja bijelih krvnih stanica i slabljenje imunološkog sustava. Kod vrlo mladih štenaca može, rjeđe, utjecati na srčani mišić i uzrokovati oblik miokarditisa.
Koji su psi najugroženiji
Svi necijepljeni psi mogu se zaraziti, ali rizik je posebno visok za:
- štenci u dobi između otprilike šest tjedana i šest mjeseci;
- necijepljeni ili nepotpuno cijepljeni psi;
- štenci su se rano odvojili od majke;
- oslabljene, pothranjene ili životinje zaražene crijevnim parazitima;
- psi od uzgajivača, skloništa ili prenapučenih okruženja;
- životinje koje često posjećuju područja kontaminirana psećim izmetom;
- štenci izloženi stresu zbog prijevoza, promjene okoline ili odbijanja od dojenja.
Prisutnost majčinih antitijela primljenih putem kolostruma u početku štiti štene, ali može i ometati prva cijepljenja. To stvara osjetljivu fazu u kojoj antitijela više nisu dovoljna za sprječavanje infekcije, ali i dalje mogu smanjiti učinkovitost cjepiva.
Kako se parvovirus prenosi
Prijenos se događa prvenstveno fekalno -oralnim putem . Psi se zaraze gutanjem ili lizanjem virusnih čestica iz izmeta zaražene životinje ili iz kontaminiranog okoliša.
Izravan kontakt između dva psa nije potreban. Virus se može prenijeti putem:
- obuća i odjeća ljudi;
- životinjske šape i dlaka;
- zdjele, kućice za pse, nosači i uzice;
- kavezi, torovi i podovi;
- alati koji se koriste za čišćenje;
- vozila namijenjena prijevozu pasa;
- tlo kontaminirano fekalijama.
Zaraženi pas može izlučivati velike količine virusa u izmetu čak i prije pojave simptoma te ga nastaviti izlučivati čak i nakon kliničkog poboljšanja. Sumnjivog psa stoga treba odmah izolirati.
Može li se parvovirus prenijeti na ljude?
Parvovirus pasa se ne smatra prenosivim na ljude . Međutim, ljudi mogu mehanički prenijeti virus iz jednog okruženja u drugo putem kontaminirane obuće, ruku, odjeće i predmeta, što doprinosi širenju infekcije među psima.
Parvovirus B19 odgovoran za neke ljudske infekcije razlikuje se od psećeg parvovirusa.
Koliko dugo parvovirus preživljava u okolišu?
Parvovirus nema lipidnu ovojnicu i posebno je otporan na hladnoću, promjene temperature i mnoge uobičajene deterdžente. U zatvorenom prostoru može ostati zarazan mjesecima; na otvorenom, ako je zaštićen od sunčeve svjetlosti i isušivanja, može preživjeti mnogo dulje.
Redovito čišćenje stoga nije dovoljno za uklanjanje rizika. Prvo je potrebno temeljito ukloniti izmet, ostatke i organski materijal, a zatim primijeniti dezinfekcijsko sredstvo koje je zaista učinkovito protiv parvovirusa.
Trajanje inkubacije
Razdoblje između infekcije i pojave simptoma obično je nekoliko dana, često između tri i sedam dana , ali može varirati. Tijekom ove faze, pas može izgledati zdravo iako je već zaražen.
Simptomi parvoviroze kod pasa
Simptomi se mogu pojaviti iznenada i pogoršati unutar nekoliko sati. Najčešći znakovi uključuju:
- depresija i izražena slabost;
- gubitak apetita;
- ponovljeno povraćanje;
- vodenasti proljev, često neugodnog mirisa;
- prisutnost krvi u stolici;
- bol i napetost u trbuhu;
- vrućica ili, u težim slučajevima, pad tjelesne temperature;
- brza dehidracija;
- bljedilo sluznica;
- perdita di peso;
- kolaps i šok u uznapredovalim slučajevima.
Proljev nije uvijek krvav, a njegova odsutnost ne isključuje bolest. U nekim slučajevima, prvi znakovi mogu biti samo apatija, gubitak apetita i povraćanje.
Kada hitno kontaktirati veterinara
Štene koje nije u potpunosti cijepljeno i pokazuje znakove povraćanja, proljeva ili iznenadne depresije treba hitno pregledati . Parvovirus nije bolest koja se može liječiti kod kuće, a odgađanje liječenja može brzo pogoršati prognozu.
Prije dolaska u kliniku, dobra je ideja nazvati veterinara. Na taj način ustanova može organizirati zasebnu rutu i izbjeći izlaganje drugih pasa u čekaonici.
Zašto je parvovirus toliko opasan
Povraćanje i proljev uzrokuju ozbiljan gubitak tekućine i elektrolita. Istovremeno, oštećenje crijevne sluznice omogućuje bakterijama koje su normalno prisutne u crijevima da prijeđu narušenu barijeru i dospiju u krvotok.
Pas tada može razviti:
- teška dehidracija;
- promjene u natriju, kaliju i glukozi;
- smanjenje broja bijelih krvnih stanica;
- sistemske bakterijske infekcije;
- sepsa;
- poremećaji koagulacije;
- cirkulatorni šok;
- oštećenje unutarnjih organa.
Štenci imaju ograničene energetske rezerve i mogu brzo patiti od hipoglikemije i hipotermije.
Dijagnoza parvoviroze
Veterinar postavlja dijagnozu procjenjujući dob, cijepljenje, simptome, kliničko stanje i moguću izloženost kontaminiranom okolišu.
Istrage mogu uključivati:
- brzi fekalni test za detekciju virusnog antigena;
- PCR identificirati genetski materijal virusa;
- kompletna krvna slika za procjenu bijelih krvnih stanica, crvenih krvnih stanica i trombocita;
- biokemijski i elektrolitski profil;
- mjerenje glukoze u krvi;
- testovi stolice za provjeru prisutnosti parazita;
- rendgenske snimke abdomena ili ultrazvuk kada je potrebno isključiti strana tijela, invaginaciju crijeva ili druge patologije.
Negativan brzi test ne isključuje uvijek infekciju, posebno u vrlo ranim fazama ili kada je količina virusa izlučenog u stolici mala. Ako postoji jaka klinička sumnja, veterinar može ponoviti test ili zatražiti PCR test.
Nedavno cijepljenje određenim živim atenuiranim cjepivima može povremeno utjecati na tumačenje određenih testova. Stoga je važno obavijestiti svog veterinara o datumu i korištenom proizvodu.
Postoje li i druge bolesti sa sličnim simptomima?
Povraćanje i proljev mogu biti uzrokovani i drugim stanjima. Diferencijalne dijagnoze mogu uključivati:
- crijevne parazitoze;
- bakterijski ili virusni gastroenteritis;
- gutanje stranih tijela;
- trovanja;
- nagle promjene u prehrani;
- invaginacija ili crijevna opstrukcija;
- pseći enterički koronavirus;
- druge sistemske bolesti.
Samo posjet veterinaru i odgovarajući testovi mogu utvrditi uzrok.
Kako se liječi parvovirus?
Ne postoji jednostavan kućni tretman koji može eliminirati virus. Liječenje je prvenstveno intenzivno i potporno, s ciljem održavanja psa na životu dok se njegov imunološki sustav bori protiv infekcije.
U težim slučajevima potrebna je hospitalizacija u izolaciji. Liječenje može uključivati:
- intravenska terapija tekućinom za ispravljanje dehidracije i šoka;
- nadoknada elektrolita i glukoze kada je potrebno;
- antiemetički lijekovi za kontrolu povraćanja;
- antibiotici protiv sekundarnih bakterijskih infekcija i rizika od sepse;
- kontrola boli;
- rana i postupna nutritivna podrška;
- liječenje istodobnih parazitskih infekcija;
- transfuzije krvi ili plazme u odabranim slučajevima;
- praćenje temperature, krvnog tlaka, šećera u krvi, izlučivanja urina i krvnih pretraga.
Enteralna prehrana se nastavlja prema uputama vašeg veterinara čim uvjeti to dopuste. Dugotrajno gladovanje ne potiče nužno oporavak crijevne sluznice.
U manje teškim slučajevima ili kada hospitalizacija nije moguća, mogu se razmotriti intenzivni ambulantni protokoli, ali oni zahtijevaju česte preglede i pažljiv odabir pacijenata. Odluka je isključivo na veterinaru.
Što ne raditi
U slučaju sumnje na parvovirus, ne smijete:
- pričekajte da povraćanje i proljev spontano prođu;
- davati ljudske lijekove bez recepta;
- prisilite psa da pije velike količine vode dok povraća;
- koristiti antibiotike preostale od prethodnih terapija;
- vodite štene na mjesta koja posjećuju drugi psi;
- prekinite liječenje sami nakon prvih poboljšanja.
Prognoza i šanse za oporavak
Prognoza ovisi o dobi, brzini dijagnoze, težini dehidracije, broju bijelih krvnih stanica, prisutnosti sepse i odgovoru na terapiju.
Uz brz i intenzivan veterinarski tretman, mnogi psi se oporave. Prvih nekoliko dana je općenito najteže. Psi koji prebrode kritičnu fazu i nastave jesti obično imaju veće šanse za oporavak.
Bez odgovarajućeg liječenja, rizik od smrti je vrlo visok, posebno kod štenaca.
Upravljanje psom nakon otpusta
Psa koji se oporavlja treba pažljivo pratiti, pridržavajući se danih uputa. Sljedeće može biti potrebno:
- lako probavljiva hrana podijeljena u male obroke;
- davanje propisanih lijekova;
- kontrola povraćanja, stolice, apetita i hidratacije;
- odmarajte se u toplom, čistom i tihom okruženju;
- pregledi i pregledi;
- izolacija od drugih pasa za razdoblje koje odredi veterinar.
Povratak normalnoj prehrani i rutini vježbanja trebao bi biti postupan. Svako daljnje povraćanje, proljev, bljuvotina ili odbijanje hrane zahtijeva hitan kontakt s veterinarom.
Izolacija i zaštita drugih pasa
Bolesnog psa treba držati odvojeno od ostalih životinja tijekom terapije, pa čak i nakon kliničkog oporavka, jer privremeno može nastaviti izlučivati virus izmetom.
Preporučljivo je koristiti za zaraženu osobu:
- zasebna soba ili ograđeni prostor;
- namjenske zdjele i oprema;
- rukavice i odjeća koje se lako peru;
- sredstva za čišćenje koja se ne koriste u drugim područjima;
- ruta koja izbjegava prolazak kroz područja koja često posjećuju drugi psi.
Nakon brige o psu, trebali biste temeljito oprati ruke i očistiti ili promijeniti obuću i odjeću. Druge pse koji žive sa psom trebao bi pregledati veterinar, koji bi trebao odmah provjeriti njihov status cijepljenja.
Kako dezinficirati okolinu
Prvi korak uključuje potpuno uklanjanje izmeta, povraćanja, zemlje i ostalog organskog materijala. Tek tada možete primijeniti dezinfekcijsko sredstvo certificirano učinkovito protiv parvovirusa, poštujući koncentraciju, vrijeme kontakta i način upotrebe.
Pravilno razrijeđena otopina natrijevog hipoklorita može se koristiti na kompatibilnim površinama , ali stvarna koncentracija ovisi o koncentraciji početnog proizvoda. Stoga je preporučljivo slijediti upute veterinara ili upute na etiketi, nikada ne miješajući izbjeljivač s kiselinama, amonijakom ili drugim deterdžentima.
Treba ih liječiti, kad god je to moguće:
- perivi podovi i zidovi;
- kavezi, nosači i ograde;
- zdjele i oprema;
- obuća i alati za čišćenje;
- perive deke, tkanine i kućice za pse.
Prljavštinu, travu, šljunak, grubo drvo i druge porozne površine vrlo je teško potpuno dezinficirati. U kontaminiranom okruženju bitno je konzultirati se s veterinarom prije uvođenja šteneta koje nije potpuno imunizirano.
Prevencija putem cijepljenja
Cijepljenje protiv parvoviroze smatra se osnovnim cijepljenjem za sve pse. Raspored bi trebao odrediti vaš veterinar na temelju dobi, podrijetla, rizika za okoliš, korištenog proizvoda i važećih propisa.
Općenito, cijepljenje štenaca započinje oko šest do osam tjedana starosti i ponavlja se u redovitim intervalima do najmanje šesnaest tjedana starosti. U situacijama visokog rizika, vaš veterinar može preporučiti drugačije protokole ili kasniju dozu.
Nakon početne serije, daje se docjepljivanje unutar dobi navedene u usvojenom protokolu, nakon čega slijede revakcinacije predviđene za svako cjepivo. Jedna injekcija nije dovoljna da bi se štene automatski smatralo zaštićenim.
Kako zaštititi štene koje još nije u potpunosti cijepljeno
Tijekom dovršetka programa cijepljenja važno je uravnotežiti prevenciju infekcije s pravilnom socijalizacijom. Vaš veterinar može procijeniti rizik u području i preporučiti najsigurnije aktivnosti.
Općenito je razborito:
- izbjegavajte područja gdje borave psi i mjesta gdje se bore nepoznate životinje;
- spriječiti kontakt s izmetom i potencijalno kontaminiranim površinama;
- ne dijelite nedezinficirane zdjelice, igračke i nosiljke;
- upoznajte štene sa zdravim, redovito cijepljenim psima u kontroliranim okruženjima;
- izbjegavajte farme za uzgoj, uzgajivačnice ili pansione za uzgajivačnice sa sumnjivim slučajevima;
- očistite cipele nakon boravka u rizičnim okruženjima;
- pravovremeno se pridržavajte dogovorenih termina cijepljenja.
Parvovirus u uzgajivačnicama i skupinama lovačkih pasa
U uzgajivačnicama i čoporima lovačkih pasa, ulazak zaražene jedinke može brzo dovesti do izbijanja zaraze. Prevencija se mora temeljiti na pravilno dokumentiranim cijepljenjima, karanteni novopridošlih, trenutnoj izolaciji simptomatskih jedinki i strogom odvajanju opreme.
Poseban oprez potreban je tijekom putovanja, natjecanja pasa, treninga i okupljanja. Kavezi, prikolice, uzgajivačnice i zdjele ne smiju se dijeliti bez odgovarajuće dezinfekcije.
Svaki pas koji pokazuje povraćanje, proljev ili iznenadnu depresiju mora biti isključen iz aktivnosti i pregledan prije ponovnog pridruživanja grupi.
Može li cijepljeni pas oboljeti?
Nijedno cjepivo ne jamči apsolutnu zaštitu kod svake jedinke. Cijepljeni pas može se razboljeti ako serija nije završena, ako su majčina antitijela ometala prve doze, ako ima problema s imunološkim sustavom ili ako cjepivo nije pravilno pohranjeno i primijenjeno.
Međutim, bolest je mnogo češća kod necijepljenih ili nepotpuno cijepljenih pasa. Cirkulacija varijanti parvovirusa obično ne čini cijepljenje odobrenim proizvodima nepotrebnim.
u sažetku
Pasji parvovirus je vrlo zarazna i potencijalno smrtonosna bolest, posebno kod štenaca. Povraćanje, proljev i slabost kod mladog ili nepotpuno cijepljenog psa predstavljaju veterinarsku hitnu situaciju.
Brza dijagnoza, intenzivna njega, izolacija i pravilna dezinfekcija mogu spasiti psa i spriječiti širenje infekcije. Potpuno cijepljenje, u kombinaciji s pažljivim upravljanjem štenetom tijekom razdoblja najveće ranjivosti, ostaje najučinkovitiji oblik prevencije.
