Toskanska konfederacija lovaca također intervenira u vezi s nesrećom u lovu na Apricale i izjavama ministra Coste.
Tragičan događaj u Apricaleu nažalost je još jednom istaknuo slabosti politike i, istovremeno, pojačane anti-lovne osjećaje za prava životinja koji tinjaju diljem zemlje. Iskorištavajući tragičnu okolnost, čiji detalji tek trebaju biti razjašnjeni, pokrenut je još jedan križarski rat protiv legitimnosti lova, do te mjere da se prikazuje kao pravi problem javnog reda.
Čak i prije nego što su novine i televizijski prijenosi iskrivili javno mnijenje o smrtonosnoj nesreći, bivši ministar Brambilla, WWF sa svojim uobičajenim litanijama, organizacije za prava životinja poput LAC-a, LAV-a, ENPA-e i, na kraju, ali ne i najmanje važno, neke političke osobe koje su osnovale međuskupinu protiv lova već su mjesecima djelovale. Tragedija u Apricaleu nije bila ništa više od okidača za dugogodišnju političku i kulturnu reakciju, spremnu bacati blato kad god se razotkriju lov i naša strast. Nepromišljene izjave ministra Coste o lovu i zahtjev regijama da ga zabrane nedjeljom izravna su posljedica politički koordiniranog napora koji, počevši od određenog događaja, ima za cilj otvoriti novu frontu protiv lova u Parlamentu i diljem zemlje, onu s konkretnim ciljevima koje treba slijediti.
Nije slučajnost, zapravo, da je čak i nakon kobne nesreće, nepromišljeni ministar Costa, ne trudeći se razumjeti prave okolnosti incidenta, odmah odlučio upozoriti Regije na ispravnost lovačkih kalendara, pa čak i pokrenuo pitanje hitnog ukidanja vrlo restriktivnog Nacionalnog zakona 157/92. Ova snažna medijska kampanja nije uspjela odgovoriti na stvarnost; zapravo, u roku od nekoliko sati, zahvaljujući radu policije i Ureda tužitelja Imperije, pojavljuje se drugačije tumačenje incidenta; pojavili su se elementi koje, čudno, nisu uzeli u obzir oni koji su toliko željeli dignuti trube protiv lovačkog negodovanja i ogorčenja. Istraga je otkrila da mladić, ubijen neoprostivom i nerazumnom nepažnjom lovca, nije rano tog jutra otišao u šumu kako bi uživao u opuštajućoj šetnji sa svojim psima. Mladić je bio naoružan lovačkom puškom i streljivom, nije imao dozvolu za oružje niti lovačku dozvolu te se skrivao u gustoj vegetaciji na vrlo nepristupačnom mjestu.
Ove okolnosti zasigurno ukazuju na tragičan čin krivolova, no nemaju nikakve veze sa širim pitanjem odnosa između onih koji legitimno love u tom području i onih koji posjećuju prirodni okoliš u rekreacijske ili sportske svrhe. Ministar Centinaio je stoga dobro učinio što je polemiku vratio na pravi put, snažno ističući vlastitu odgovornost i odgovornost svog ministarstva u tom pitanju te ponavljajući da se sve odluke moraju donositi unutar institucionalnih tijela, a ne na društvenim mrežama. Ovaj stav ponovljen je i u izjavama predsjednika i vijećnika glavnih regija poput Lombardije, Emilije-Romagne i Toskane, koji su se odlučno usprotivili slijeđenju odlučnih zahtjeva ministra zaštite okoliša.
To je pridonijelo brzopletom i nespretnom pokušaju oporavka ministra Coste, koji je danas požurio preispitati svoje izjave, ističući duboke razlike između lova i krivolova te ponavljajući da legitimnost lova ide ruku pod ruku s legitimnošću onih koji žele uživati u prirodi. Lov je legitimna aktivnost, a "vladin ugovor" ga ne dovodi u pitanje. S naše strane, sve što preostaje jest priznati kako se ova tužna afera obila o glavu onima koji su se nadali iskoristiti je za pokretanje novog križarskog rata protiv svijeta lova. Također se nadamo da će, suočeni sa stvarnošću činjenica, besmisleni prijedlozi poput zahtjeva za zabranom lova nedjeljom u raznim regijama ostati zakopani u vijestima.
Vijest koja, između ostalog, bez demoniziranja onih koji se bave određenim aktivnostima, prepričava 70 smrtnih slučajeva u planinama ovog ljeta, otprilike 400 utapanja u 2017. i 3.700 smrtnih slučajeva u prometnim nesrećama. Uz to, nismo nesvjesni potrebe da se ozbiljno pozabavimo određenim pitanjima, koja bi naš svijet također trebao uzeti u obzir s inteligencijom i osjećajem odgovornosti kako bi dodatno legitimizirao našu strast prema javnom mnijenju. O određenim pitanjima, poput sigurnosti, nikada ne možemo učiniti dovoljno. Iako Toskana godinama nameće određena pravila, uključujući i za sigurno provođenje lova većeg rizika, poput lova na divlje svinje pogonom, svakako se može i mora učiniti više.
Također moramo iskoristiti centre za kontrolu trovanja (ATC) kako bismo osigurali da su ove lovačke prakse, posebno, ne samo adekvatno označene, već i podržane od strane volontera koji se pojavljuju na glavnim pristupnim točkama šumi, obavještavajući one koji ih koriste iz različitih razloga ili aktivnosti. Razmišljanje o datumima početka lova prikradanjem, favoriziranje razdoblja s manje vegetacije i posljedično većom vidljivošću, neka su od područja na kojima ćemo morati raditi i posvetiti se. Ali čak i građani, bilo da su lovci na gljive, lovci na tartufe ili jednostavno posjetitelji, mogli bi dati svoj doprinos pokazujući svijest o problemima. Bilo bi dovoljno slijediti primjer onoga što se događa u dalekim zemljama poput Sjedinjenih Država i Kanade, gdje u mnogim slučajevima oni koji posjećuju šumu nose odjeću visoke vidljivosti iz kulturnog izbora, a ne po zakonu. Može li ovo funkcionirati i u Italiji?
Jesu li se mogle izbjeći daljnje nesreće ili potencijalne tragedije? Da smo živjeli u "normalnoj zemlji", možda bismo čak mogli i razgovarati o tome. Konačno, ovaj incident nam ostavlja još jedno upozorenje; jasno pokazuje kulturnu slabost s kojom se talijanski lov trenutno suočava. Čak ni očite predrasude najviših vladinih dužnosnika ne potiču Nacionalne lovačke udruge da prekinu zastoj i izgrade jedinstvo. Ovaj događaj trebao bi nas naučiti i potaknuti da postavimo temelje za snažno, kulturno autoritativno nacionalno tijelo, sposobno pružati točne informacije, suprotstavljajući se onima koji danas kukavički i nepravedno iskorištavaju medijsku moć koju društvene mreže i masovni mediji mogu u nekoliko sati izvršiti na javno mnijenje. Da bismo to učinili, moramo upotrijebiti inteligenciju, resurse i stručnost. Samo zajedno možemo dati našoj strasti budućnost!
CCT
